Imati dete? Ludost, burazeru, ludost!
Ne, dragi moji prijatelji bez dece, ne znate vi kako je to imati dete.
Jeste, citali ste mozda o svemu tome, gledali filmove, posmatrali druge ljude, ali prosto je i jednostavno. Ne znate. I nema tu ljutnje. I necete ni znati, dok se na taj korak, tj. ako se na taj korak ne odlucite.
Da krenem od starta? Da li sam trudna ili nisam trudna? Da li mi je muka od previse jela, ili sam zakevila? Da li da kupim test da proverim? Ili da vadim krv? Ili da vidim koliko mi kasni?
Trudna sam. Jupi! I sta sad? Da li da radim ili da ne radim? Kako od mucnine da se branim? Hoce li mi se jos nesto desiti? Moze li mi se jos nesto desiti? Zasto sam toliko gladna? Da li da jedem za dvoje? Ili troje? Ili cetvoro? Da li da teram muza da mi kupuje pomfrit? Da li smem da jedem toliko pomfrita?
Kako reci svima oko nas? Kada reci svima oko nas? A sta ako se nesto iskomplikuje? Kog lekara da izaberem? Na koje sve preglede da idem? Da li ce sve proci u redu? A sta ako ne prodje u redu?
Sta da radim ako se razbolim? Sta da radim ako se iznerviram? Utice li to na bebu? Oseti li ona to? Kako se beba razvija? Da li se pravilno razvija? A sta ako se rodi i nesto joj fali? Npr. kosa? Aha... to je normalno... a normalno je i da ima kosu. Covece, koliko informacija. A jos ni do petog meseca trudnoce nismo stigli.
Da li da idemo na 3d, 4d? Vidi li se tu nesto? Je li bata ili seka? Jao, koje ime da joj/mu damo? Kada cu se poroditi? Gde cu se poroditi? Ko ce me poroditi? Kako cu se poroditi? Sta ako nesto krene naopako? Pa porodjaj potraje jedno trista godina? Jesam li jaka? Jesam li luda? Opet mi se jede pomfrit.
I onda se porodis. I sta sad? Bebu, smotuljak mali, stave u tvoje ruke. I snalazi se. Sam. Home alone. Kako se stavljaju pelene? Sta ide prvo? Kako da bebu mazem? Kako da je kupam? Cime? Da li dobro jede? Da li lepo spava? Da li dise? Pa je l' dise? Pobogu da li dise? Dise, uh, sad mi je lakse?
A kako da je hranim? Cime da je hranim? Koliko je dovoljno? Da li je dovoljno? Da li da sisa? Da li dobro sisa? Toliko je pitanja... Bogu hvala na Halo bebi. Imam koga da smaram.
I onda beba pocne da raste. Da li lepo raste? Kako napreduje? Koliko ima? Meseci, kilograma? Kada da uvodim hranu? Kako da uvodim hranu? Sta prvo? Krompir? Sargarepu? Sta posle? Kad meso? Kad karfiol? Pobogu, kako se pravi karfiol? Nikada ga nisam pravila.
Jede li? Da li je ukusno? Probaj ti muzu. Fuj je kazes, e pa sta da se radi... Nema soli za bebu. Ni secera. Da li tako treba?
Da li bilo sta od svega sto radimo tako treba? Ili gresimo, bas gresimo. A milion i sedamsto hiljada pitanja ima samo do prvog rodjendana. Gde je druga godina? Peta? Petnaesta?
Hocu li ista znati kada postanem majka tinejdzera? Pa kada moj junak dodje kuci, zalupi vrata svoje sobe i odvrne muziku do daske?!
Verovatno necu. Ali nemojte mi se smejati, dragi moji prijatelji bez dece. Jer necete znati ni vi, kada vas sve ovo snadje. A i ako mislite da znate, uvek cete strepeti i pitati se radite li sve kako treba? I zasto vase dete ne sedi, a komsijino vec leti, ili zasto ste dobili cetvorku iz fizike, a klinja je bas sve znao, i toliko je vezbao. Mora da ga nastavnik ne voli, majku mu dragu. Hihihi, e bas tako. I bicete ponosni, umorni, srecni, zabrinuti, voljeni, ljuti, uplaseni, ushiceni, najpametniji i najgluplji. I ako vas neko pita kako se osecate, recite mu ludo, burazeru, ludo. Jer je roditeljstvo bas to. Ludost, burazeru, ludost.
Jeste, citali ste mozda o svemu tome, gledali filmove, posmatrali druge ljude, ali prosto je i jednostavno. Ne znate. I nema tu ljutnje. I necete ni znati, dok se na taj korak, tj. ako se na taj korak ne odlucite.
Da krenem od starta? Da li sam trudna ili nisam trudna? Da li mi je muka od previse jela, ili sam zakevila? Da li da kupim test da proverim? Ili da vadim krv? Ili da vidim koliko mi kasni?
Trudna sam. Jupi! I sta sad? Da li da radim ili da ne radim? Kako od mucnine da se branim? Hoce li mi se jos nesto desiti? Moze li mi se jos nesto desiti? Zasto sam toliko gladna? Da li da jedem za dvoje? Ili troje? Ili cetvoro? Da li da teram muza da mi kupuje pomfrit? Da li smem da jedem toliko pomfrita?
Kako reci svima oko nas? Kada reci svima oko nas? A sta ako se nesto iskomplikuje? Kog lekara da izaberem? Na koje sve preglede da idem? Da li ce sve proci u redu? A sta ako ne prodje u redu?
Sta da radim ako se razbolim? Sta da radim ako se iznerviram? Utice li to na bebu? Oseti li ona to? Kako se beba razvija? Da li se pravilno razvija? A sta ako se rodi i nesto joj fali? Npr. kosa? Aha... to je normalno... a normalno je i da ima kosu. Covece, koliko informacija. A jos ni do petog meseca trudnoce nismo stigli.
Da li da idemo na 3d, 4d? Vidi li se tu nesto? Je li bata ili seka? Jao, koje ime da joj/mu damo? Kada cu se poroditi? Gde cu se poroditi? Ko ce me poroditi? Kako cu se poroditi? Sta ako nesto krene naopako? Pa porodjaj potraje jedno trista godina? Jesam li jaka? Jesam li luda? Opet mi se jede pomfrit.
I onda se porodis. I sta sad? Bebu, smotuljak mali, stave u tvoje ruke. I snalazi se. Sam. Home alone. Kako se stavljaju pelene? Sta ide prvo? Kako da bebu mazem? Kako da je kupam? Cime? Da li dobro jede? Da li lepo spava? Da li dise? Pa je l' dise? Pobogu da li dise? Dise, uh, sad mi je lakse?
A kako da je hranim? Cime da je hranim? Koliko je dovoljno? Da li je dovoljno? Da li da sisa? Da li dobro sisa? Toliko je pitanja... Bogu hvala na Halo bebi. Imam koga da smaram.
I onda beba pocne da raste. Da li lepo raste? Kako napreduje? Koliko ima? Meseci, kilograma? Kada da uvodim hranu? Kako da uvodim hranu? Sta prvo? Krompir? Sargarepu? Sta posle? Kad meso? Kad karfiol? Pobogu, kako se pravi karfiol? Nikada ga nisam pravila.
Jede li? Da li je ukusno? Probaj ti muzu. Fuj je kazes, e pa sta da se radi... Nema soli za bebu. Ni secera. Da li tako treba?
Da li bilo sta od svega sto radimo tako treba? Ili gresimo, bas gresimo. A milion i sedamsto hiljada pitanja ima samo do prvog rodjendana. Gde je druga godina? Peta? Petnaesta?
Hocu li ista znati kada postanem majka tinejdzera? Pa kada moj junak dodje kuci, zalupi vrata svoje sobe i odvrne muziku do daske?!
Verovatno necu. Ali nemojte mi se smejati, dragi moji prijatelji bez dece. Jer necete znati ni vi, kada vas sve ovo snadje. A i ako mislite da znate, uvek cete strepeti i pitati se radite li sve kako treba? I zasto vase dete ne sedi, a komsijino vec leti, ili zasto ste dobili cetvorku iz fizike, a klinja je bas sve znao, i toliko je vezbao. Mora da ga nastavnik ne voli, majku mu dragu. Hihihi, e bas tako. I bicete ponosni, umorni, srecni, zabrinuti, voljeni, ljuti, uplaseni, ushiceni, najpametniji i najgluplji. I ako vas neko pita kako se osecate, recite mu ludo, burazeru, ludo. Jer je roditeljstvo bas to. Ludost, burazeru, ludost.